ČUVAM MAMU DA MI DULJE TRAJE

 
Cvijeće za Majčin dan iz Dječjeg vrtića "Seka i braco", Slavonski Brod 

BLIZANCI
Moja je mama lijepa,
Moja je mama dobra,
Moja mama je nježna
i blaga!
Ma nemoj!
Moja je mama ljepša!
Moja je mama bolja!
Moja je mama...
Moja mama!

Ma nemoj!
Moja je mama
moja
više nego tvoja!
Prvo je rodila mene!
Pričekala minutu,
dvije, tri...
A tek onda si došao ti!

Mirna i Vigor Vukotić 
ŠTO JE NOVO, PREMI?
Zabilješke iz života plišanih medvjedića

Neki zafrkant prišapnuo je Premiju i Ajaksu da je negdje, ispod mladog višnjeva stabla u vrtu zakopan sanduk 500 godina starog medo mljaca. Kazao im je da je medo mljac sve bolji što je stariji i čudio se kako ne znaju da recept za tu omiljenu Premijevu hranu postoji već više od tisuću godina (tada ga je, reče, izmislio jedan uzgajivač morskih trava i ježeva s otoka Jabuke...).
No bilo kako bilo, na sam spomen medo mljaca, Premi je odjednom postao vrlo vrijedan, pa je i Ajaks odlučio pomoći. Zgrabili su lopate, zasukali  rukave  i jurnuli u vrt.
Kopali su i kopali dok su mama i tata bili na poslu, a baka u kuhinji zaokupljena čišćenjem mladog graška. Kopali su i kopali, jer je blagi proljetni dan kao stvoren za vrtne radove. Kopali su i kopali, ali nisu iskopali ništa. Samo su zabrinute vrtne gliste spakirale svoje stvari i razbježale se na sve strane.
No ne predaju se naši junaci tek tako. Ipak, prekopali su komad zemlje u obliku dvaju pravokutnika duljine stranica 7 i 10 metra te 2 i 3 m. Dogovoreno je da se malo odmore i nastave posao. Ajaks će kopati, a Premi će potražiti uže kojim će ograditi radilište.
Koliko užeta treba donijeti, Premi, da bismo ogradili oba prekopana pravokutnika? Zna li tko kolika je površina ovih pravokutnika? Možete li pronaći i prebrojiti sve  gliste koje su krenule u potragu za  novim domom? I što mislite zašto se bakina višnja opasno nakosila.
Prošla su tri dana. Vrt je još prekopan i u užasnom stanju. Ajaks i Premi igraju se u svojoj sobi.
– Dečki, što je bilo sa zakopanim blagom? I što će biti s vrtom?– pitamo ih. 
– Pa . . . Ovaj . . . Uh . . . To je tajna! Ne smijemo ništa reći – uzvrati Premi i vrati se svojoj igri.

KAD SAM BIO MALI

Možete li vjerovati da najbolji hrvatski plivač GORDAN KOŽULJ, koji je osvojio mnoge i mnoge zlatne medalje na natjecanjima širom svijeta, kada je imao 5 godina ne samo što nije znao plivati nego se zamalo utopio u bazenu?!
- Bili smo na ljetovanju u Poreču. Stajao sam uz rub bazena, odjeven, a tata je na drugom kraju bazena razgovarao s voditeljicom aerobika. Kako bih privukao njegovu pozornost, skočio sam u bazen u odjeći i počeo se utapati. Spasili su me, naravno. A kada su me poslije pitali što samo to radio, odgovorio sam im: - Pa, utapao sam se. 
-- Ubrzo nakon tog mokrog iskustva počeo si trenirati plivanje...
- Živjeli smo na Trešnjevci blizu malog, zimskog bazena. Najprije je na plivanje krenula moja starija sestra Martina, a, kako je meni bilo dosadno samom kod kuće, i ja s njom. Tada sam na plivanje išao samo triput tjedno - bio sam još neozbiljan. Na bazenu sam brzo stekao mnogo prijatelja. Počela su i potovanja na natjecanja i to su bili veliki doživljaji. Plivanje sam volio upravo zbog druženja. Uvijek smo se dobro zafrkavali, uvijek se nešto događalo.
-- Osim djetinjstva provedenog u bazenu, čega se još rado sjećaš?

 

Životinjska pomagala

Ljudi se koriste raznim pomagalima da bi si olakšali posao: izumili su automobile da ne moraju pješačiti, plug pomoću kojega oru zemlju da dobiju što više uroda, dizalice koje im olakšavaju gradnju kuća... Životinje nisu u stanju smisliti nešto tako revolucionarno. "Alat" kojim se one koriste vrlo je jednostavan i nalaze ga u prirodi, a služi im ponajprije za pribavljanje hrane te za njezinu "pripremu" za jelo. Drozd cikelj ima svoj omiljeni kamen koji mu služi kao nakovanj. Na njemu, naime, razbija puževe. Darwinova zeba domislila se da otkine kaktusovu iglicu. Stavi je u kljun i koristi se njome da bi iščačkala ličinke iz rupe u deblu. Bijela crkavica rado bi se pogostila nojevim jajetom, ali ono, nažalost, ima tvrdu ljusku. Preslaba je da podigne jaje i baci ga na zemlju da se razbije, ali zato može uzeti kamen u kljun i baciti ga na jaje. Krccc! Večera je poslužena! I morska se vidra koristi kamenjem koje pokupi s morskog dna. Legne na leđa, stavi na trbuh jedan kamen, na njega položi školjku ili morskog ježinca, a potom im drugim kamenom razbije ljušturu. Kažu da su majmuni najpametnije životinje. Premda to i nije posve točno, istina je da su fizički najsličniji čovjeku. Imaju vrlo spretne ruke i znaju se služiti njima. No pokatkad im ni ruke nisu dovoljne da bi se domogli hrane. Gorile, koje su uglavnom vegetarijanci i najviše vole zrelo voće, rado se pogoste i kukcima. No njih nije lako izmamiti iz mravinjaka. Gorile su se stoga domislile da upotrijebe štap. Gurnu ga u mravinjak i čekaju da mravi dogmižu van. Štapove upotrebljavaju i za razbijanje ljusaka tvrdog voća, a u tu svrhu pokatkad se posluže i kamenom. Čimpanza je jedina životinja koja se koristi pomagalom u obrani od napadača. Za tu namjenu rabi granje kojim maše neprijatelju pred nosom. Teški dijelovi grana služe mu kao čekić i nakovanj za razbijanje oraha. Poput gorile, i čimpanza upotrebljava štap da se domogne kukaca. Njime razgrće mravinjake.

Vukovar

Vukovar je do početka Domovinskog rata 1991. godine bio najveći grad hrvatskoga dijela Srijema i jedan od najvećih gradova istočne Hrvatske. Bio je grad velike kulturno-povijesne baštine, razvijenoga gospodarstva i bogate poljoprivredne okolice. Od prapovijesnog doba do danas vukovarski je kraj uvijek privlačio doseljenike, ali i razne osvajače sa svih strana svijeta. Često je bio u rukama stranih gospodara, doživljavao je razaranja nakon kojih se uvijek oporavljao, ali onome što je proživio u Domovinskom ratu i barbarskim razaranjima i ubijanjima velikosrpskih  agresora nema premca u Europi tijekom druge polovice 20. stoljeća.
O naseljenosti vukovarskog kraja u mlađemu kamenom dobu svjedoče nalazi u Vučedolu, nedaleko od današnjeg Vukovara. Vučedolska prapovijesna kultura počela se razvijati prije približno 5 000 godina. Tadašnji žitelji gradili su kuće od pletera i obljepljivali ih zemljom. Bavili su se poljodjelstvom, stočarstvom i ribolovom, a bili su poznati po izradi prekrasnih keramičkih posuda. Najpozantija posuda izrađena je u obliku golubice i nazvana je Vučedolskom golubicom.
Rimljani su u istočne krajeve današnje Hrvatske došli prije otprilike 200 godina. Rijeka Dunav bila je istočna granica njihova golemog carstva. Gradili su ceste, uzgajali pšenicu i vinovu lozu, proširivali stara naselja i osnivali nove gradove. Tako su u blizini današnjeg Vukovara razvili veći grad koji se u starome vijeku zvao Cibalae (Cibale), a nalazio se na mjestu današnjih Vinkovaca.

Početkom srednjega vijeka u Panonsku su se nizinu počeli doseljavati Hrvati. Gradili su naselja i utvrde na povišenim mjestima okruženim nepreglednim ravnicama ili na mjestima uz rijeke. Do kraja 12. stoljeća na ušću rijeke Vuke u Dunav razvilo se naselje Vukovo. Imalo je tvrđavu na uzvišenom travnjaku uz desnu obalu Dunava i podgrađe na ušću rijeke Vuke. Utvrda je bila zaštićena obrambenim zidinama s četiri kule. Naselje Vukovo dobilo je starohrvatsko ime po rijeci Vuki, a tek je mnogo kasnije pronađen trag naziva Vukovar (na mađarskom jeziku var znači grad).

Vukovo je 1231. godine dobilo povlastice slobodnoga grada. U utvrdi se nalazila kraljevska vojska i sjedište Vukovarske županije.

Turci su zauzeli Vukovar 1526. godine. Priča se da su za potrebe daljnjeg napredovanja na sjever prema Osijeku izgradili drveni most preko rijeke Vuke za samo tri dana. Grad je ubrzo poprimio izgled istočnjačkog naselja s gradskim četvrtima (mahalama), džamijama, javnim kupalištem (hamamom) i odmorištem za karavane.

Prilikom protjerivanja Turaka 1687. godine mnogo je kuća bilo spaljeno, a velik je broj žitelja raseljen. Nakon nekoliko godina izgrađeno je novo naselje, a  mađarski naziv Vukovar potisnuo je ime Vukovo i održao se do danas. Kad je sredinom 18. stoljeća osnovana nova Srijemska županija, Vukovar je postao njezino središte. Na desnoj obali Vuke razvijao se građanski Stari Vukovar, a na lijevoj obali rijeke  planski je izgrađeno novo naselje za doseljenike, među kojima je bilo najviše Nijemaca. U gradu je živjelo i radilo nekoliko stotina obrtnika i trgovaca. Vukovar je bio sjedište srijemske plemićke obitelji Eltz koja je na svojim posjedima razvila naprednu poljoprivredu. Bili su zaslužni za izgradnju mnogih gospodarskih objekata, a u gradu su podigli poznati dvorac Eltz.

U 18. i 19. stoljeću Vukovar je poprimio izgled lijepoga baroknoga gradića. Tijekom 19. stoljeća uvedena je gradska luka na Dunavu, a početkom 20. stoljeća  započeo je industrijski razvoj Vukovara.

Između dva svjetska rata češki je industrijalac Tomaš Bata izgradio u Vukovaru veliku tvornicu kožne i gumene obuće. Uoči Drugoga svjetskog rata, kada je Vukovar imao 15 000 stanovnika, u tvornici je bilo gotovo 5 000 zaposlenih! Oko tvornice niknulo je novo radničko naselje koje se s vremenom spojilo sa starim dijelom Vukovara. Tvornica se širila i nakon Drugoga svjetskog rata i u njoj je prije Domovinskog rata radilo 20 000 ljudi. Nakon razaranja Vukovara 1991. godine od velike tvornice i Borova naselja nije ostalo ništa.

U višemjesečnoj opsadi Vukovara cijeli je grad nemilice razaran srpskim granatiranjem. Vukovarčani su mjesecima živjeli u podrumima, a branitelji su pružali nadčovječni otpor. U gradu i okolici uništeno je više od 300 neprijateljskih tenkova i oklopnih vozila, a nad gradom je srušeno 20 zrakoplova. Iako je cijeli svijet mislio da će Vukovar pasti za samo nekoliko dana, branitelji su pružali otpor tri mjeseca, omogućivši time naoružavanje i uvježbavanje Hrvatske vojske u ostalim dijelovima domovine. Preživjeli stanovnici masovno su ubijani, prognani ili odvedeni u logore. Herojskom obranom i velikim žrtvama Vukovar je postao najveći simbol ratnih stradanja, otpora velikosprskoj agresiji i konačne pobjede u Domovinskom ratu.