Da naši preci nisu skrivali oružje glavu bi izgubili!

Sablje, kubure "tetinjače" iz doba turske vladavine, vojničke puške "kremenjače" iz doba Napoleonovih ratova, austrijski pištolji iz 1880. godine, vojničke kacige Prvog i Drugog svjetskog rata, pa čak i ruski protuoklopni top ZIS 76 mm... samo je dio bogate kolekcije starog oružja 66-godišnjeg umirovljenog policijskog časnika Roke Štampalije iz Tribunja.

Dio kolekcije i po 600 godina starog oružja naslijedio sam od djeda i oca, a ostatak sam pronalazio u zidinama starih kamenih kuća, koje su se prije prodavale Beograđanima i ostalim došljacima iz Srbije. Prije rušenja pregledavao bih zidove i pronašao kamen koji se može izvući. Upravo je on služio kao poklopac malom kućnom spremištu oružja, a imala ga je gotovo svaka kuća u mistu i okolici priča Roko Štampalija.

Sve što je pronašao rad je domaćih majstora, kovača, koji su izrađivali oružje za obranu od Turaka, Mlečana, Talijana, Njemaca... ili drugih uzurpatora.
Srce me boli kad danas čujem da netko uništava puške, pištolje, topove... sve ono što je našoj domovini donijelo slobodu, sve što je trebalo čuvati. Da naši očevi, djedovi, nisu imali skrivenog oružja, glavu bi odavno izgubili priča s nostalgijom Roko. Većina starih ljepotana dostupna je javnosti, jer ju je umirovljeni policijski časnik izložio u svojoj obiteljskoj konobi Sagena u srcu ribarskog mjesta.

Bilo bi starog oružja i više da ga Tribunjci nisu za male pare prodavali Englezima, Francuzima i Talijanima. Nažalost, malo njih zna cijeniti svoju povijesnu baštinu, i zemlju bi prodali za novi "mercedes" priča

Štampalija. Osim starog obiteljskog namještaja s početka 20. stoljeća, australijskog gramofona, telefona, škrinja..., Roko je ponosni vlasnik i njemačkog motora s prikolicom, DKW-a od 250 kubika iz 1943. godine.

Unatoč godinama još je u voznom stanju! Davne 1961. godine u njemu se provozao i Josip Broz Tito... Danas bi ga mnogi kupili, ali ja ne dam! Motor me nostalgično podsjeća na burnu mladost. Osim toga, nikada nitko iz moje obitelji nije prodao niti jednu starinu, niti neće, barem dok sam ja živ kaže Roko. Taj strastveni kolekcionar starog oružja nada se da će njegova obiteljska baština jednog dana biti izložena u tribunjskom muzeju. Nažalost sadašnja, kao i prošle općinske vlasti, nisu pokazale zanimanje za njegovu ideju.

Večernji list